Najveći nišan na Balkanu, stećak koji stoji na tri kamenčića, rijeka koja teče uzbrdo, tri su čuda gradića u kutu Bosne.
Brojne iskopine i drugi tragovi upućuju da su na području Glamoča ljudi živjeli prije 2.800 godina.Još je glasoviti putopisac Evlija Čelebija za Glamoč – gradić u Livanjskom kantonu (Kantonu 10), kazao: „Mjesto u kutu, nikom na putu.“
I uistinu, Glamoč se smjestio u Glamočkom polju sa oko 18 hiljada hektara obradive površine i u šumskom bogatstvu koje čini osam posto ukupnog šumskog potencijala BiH. U okruženju općina Livno, Drvar, Bosansko Grahovo, u entitetu Federacija BiH i Mrkonjić Grad i Šipovo u entitetu Republika Srpska, na 990 metara nadmorske visine, glamočka općina šesta je po veličini općina u BiH, ali sa najmanjim brojem stanovnika – na jedan kilometar kvadratni žive tek tri stanovnika (ukupno 3.860 stanovnika po popisu iz 2013. godine).
Glamočani, radini ljudi, veliki borci, kako vole kazati za sebe, uglavnom žive od poljoprivrede i stočarstva. Nešto ih je, kazat će, uspjelo posao dobiti u šumskoj i drvo-prerađivačkoj industriji.
Star je ovo gradić. Brojne iskopine i drugi tragovi upućuju da su ovdje ljudi živjeli prije 2.800 godina, a zvanično naselje se spominje 1078. godine, kao krajnja granica splitsko-dalmatinske županije.
Od najstarijih vremena za Glamoč su se borili i vodili krvave ratove za teritoriju, polja, šume i kamene zidine: Iliri, Rimljani, Turci, Nijemci… I svi su mu davali imena, pa osta zapisan kao Dlamoč, Biograd, Belgrad, Aksihar, Kazemodž i konačno – Glamoč.
Razglednicu grada uljepšavaju kulturno-historijski spomenici, koji i jesu posebnost ove jedne od najsiromašnijih općina u BIH.
Stari grad i džamija Mehmed-Fatiha, pa džamija Malkoč-bega, nišani u Glamočkom polju, kompleks mezarja Odžak, ostaci kasnoantičke bazilike…
I pored teškog, povratničkog, života prijatni i gostoljubivi Glamočani najradije će pričati o njima, o čudima koja su djela, kako kažu, ljudskih ruku, mašte, legendi i prirode.
Najvažnija su četiri. Inače, u neposrednoj su blizini jedan drugome, pa se mogu razgledati za kratko vrijeme. Zato kazuju za svoj još uvijek unakaženi, ali lijepi, gradić (ostaci proteklog rata), da se čuda računaju Glamoč bi bio prije mnogih gradova koji se, upravo, hvale „čudima.“
Najveći nišan na Balkanu
Na izlazu iz gradskog središta prema Livnu uz magistralni put i selo Jakir u tišini mezarja ugnijezdio se nadgrobni nišan – impozantnih dimenzija. Bašića bašluk, smatra se najmonumentalnijim muslimanskim nadgrobnim spomenikom u BiH, čak i na Balkanu. Visok je 4,7 metara, valjkasta osnovica nepun metar, turban je obima dva metra, a streha mu je 25 centimetara, pa se pod nju može skloniti više osoba od kiše, snijega i drugih nepogoda. Pritisnut tišinom potrošenih stoljeća na njemu natpis „Hronogram smrti umrlog i upokojenog Omer-age Bašića je godina 1798. Za njegovu dušu neka je Fatiha.“
Bašluk je osim drugih ornamenata ukrašen i topuzom. U narodu vjeruju kako je u „kabur“ legao Bogu mio čovjek, te da je otud spomenik zaštićen od svih nedaća. Preživio je dva svjetska rata, a njegova ljepota i skladnost nije narušena ni u proteklom.
Stećak koji se ‘kreće’
Tek nekoliko stotina metara dalje niz magistralni put na Gradini pored današnjeg sela Podgradina, koji metar u prostranoj livadi – čudan četvrtasti kamen. Pravilnih je dimenzija, koji stoljećima mami pažnju, izaziva znatiželju. To je dvojni ili dupli stećak o kome se isprepliću legende i nevjerovatne priče. Zbog tog je proglašen ‘drugim glamočkim čudom’.
Stoji na kamenoj podlozi i na samo tri mala kamenčića – piljka, kako to ovdje kažu. Težak je oko tri tone i ne zna se kako je tu postavljen, jer sadašnji najsavremeniji instrumenti ne bi ga uspjeli ovako centrirati i pravilno nivelirati.